Spaljivanjem uklanjaju najteže srčane aritmije

Elektrofiziolog prof. Hans Frindrih Pišner iz Nemačke danas i sutra gost je Klinike za kardiologiju Kliničkog centra Srbije, gde će lečiti najteže pacijente sa srčanim aritmijama, spaljivanjem žarišta aritmije.

Intervencija se radi u lokalnoj anesteziji. Na monitorima se prati srčani rad pacijenata, matira mesto aritmije koje se spaljuje plasiranjem tri katetera kroz preponsku arteriju.

Direktor Klinike za kardiologiju prof. Arsen Ristić kaže da se na ovaj način uklanjaju aritmije koje su opasne po život.

Ristić objašnjava da je ovo četvrta poseta prof. Pišnera koji je učitelj srpskim lekarima i koji je doprineo da se u našoj zemlji formiraju dva tima za ove intervencije, jedan u KCS i drugi i Institutu za kardiovaskularne bolestii Dedinje.

Načelnik Odeljenja za aritmologiju i kliničku kardiologiju KCS prof. Dragan Simić, kaže da je napravljen veliki pomak u ovoj oblasti i da je Klinika za kardiologiju posle dužeg vremena uspela da nabavi bazični sistem za elektrofiziologiju, čija je vrednost oko 150.000 evra, tako da je obavljanje ovih intervencija sigurnije i brže."Ranije smo imali sistem koji je postavljen 1998. godine. Na njemu više nije bilo moguće raditi i pravio je mnoge probleme", kaže Simić i dodaje da se u ovoj ustanovi uradi godišnje oko 400 ovakvih intervencija.

Za lečenje srčanih aritmija, kako kaže, skoro da nema lista čekanja, svi kompleksniji pacijenti primaju se odmah, a za one koji nisu hitni liste čekanja su do mesec dana.

Pacijenti koje će prof. Pišner lečiti u naredna dva dana imaju kompleksne aritmije koje lekari u Srbiji nisu mogli da reše. Reč je o pacijentima sa komorskim aritmijama posle infarkta ili onima kojima brzo rade pretkomore, bukvalno trepere, pa kod njih postoji opasnost da dođe do zgrušavanja krvi i srčane slabosti.

Prof. Pišner, koji je i začetnik ove metode lečenja u Evropi, kaže da je važno da ljudi koji su se edukovali kod njega u Nemačkoj nastave edukaciju svojih mlađih kolega u Srbiji. On naglašava da zemlje koje imaju limitirana sredstva za ulaganje, najmudrije je da investiraju u edukaciju ljudi i opremu u centrima koji su najbolji, koji mogu da urade dovoljan broj procedura i održe kvalitet.

Pišner pojašnjava da skupa oprema u centru koji radi malo procedura neće održati kvalitet i naglasio da u Srbiji osim postojenja dva centra, Dedinje i KCS, treba razvijati ovu metodu lečenja i u Novom Sadu.